Ciklama (lat. Cyclamen) pripada porodici jagorčevina (lat. Primulaceae) i sastoji se od 23 vrste. Višegodišnja je cvetna vrsta koja se može naći na mediteranskoj obali, uključujući južnu Evropu i severnu Afriku.
Latinski: Cyclamen
Engleski: Cyclamen
Porodica: Jagorčevine (Primulaceae)
Dimenzije: do 12 cm
Karakteristike
Krtol se nalazi na površini ili pod zemljom i prečnika oko 12 cm, a obično se za sadnju kupuje u prodavnicama.
Listovi su obično visoki između 6 i 9 cm, rascepljeni, okrugli i u obliku srca. Cvetne stabljike su obično visoke 12 cm, a savijaju se na vrhu prema dnu. Pupoljak se nalazi na samom vrhu sa 4 ili 5 latica koje se razlikuju u nijansama od bledo roze i roze do crveno roze.
Poreklo
Cyclamen je jedan od roda lukovica biljaka poreklom iz južne Evrope i zapadne Azije, otkrivena 1550-ih. Reč potiče od srednjovekovne latinske ciklame i od latinske reči ciklaminos, od grčke kiklaminos, takođe kiklamis što u prevodu znači "okreni se, pomeri se". Tako se naziva očigledno u odnosu na lučni oblik korena.
Nazivi na drugim jezicima su cyclamen (eng.), Alpenveilchen (nem.), ciclamino (ita.), ciclamen (špa.)
Sadnja
Ciklamu je najbolje uzgajati u bašti na odgovarajućoj temperaturi, u zavisnosti od vrste. Važno ju je držati u hladovini i dublje zakopati u saksiji da bi se mogla preneti u kuću kada se promene uslovi.
Ciklama najviše cveta zimi na niskim temperaturama. Saksije treba držati dalje od mesta koja se pregrevaju, a u sobi bi trebao biti vlažan vazduh za bolje cvetanje. Ciklame tokom zime ne treba izlagati previše svetlosti.
Gajenje
Ciklama najbolje uspeva na niskim temperaturama od 10 - 15°C i veoma je osetljiva na visoke temperature. Ne preporuča se zagrevanje prostorije u kojoj se nalazi. Takođe, soba treba da bude dobro osvetljena, ali ne sme se izlagati direktnoj sunčevoj svetlost ni vlažnosti zbog razvoja gljivičnih infekcija.
Đubrenje
Ciklamu treba gnojiti tečnim đubrivom. Koriste se posebna đubriva sa elementima u tragovima koji ne sadrže hlor. Takođe, đubrivo treba da sadrži dovoljno gvožđa. Ako stajnjak ne sadrži dovoljno kalijuma, listovi tokom vremena počinju da gube boju.
Razmnožavanje
Metode razmnožavanja mogu se uraditi i kod kuće, a zahteva oprašivanje ciklame. Potrebno je premestiti polen sa jednog cveta na drugi pomoću pamučnog brisa. Najbolje je ovu metodu raditi ujutro i još nekoliko puta tokom dana. Seme koje sazreva mora se čuvati dva meseca, natopiti cirkonijumskim preparatom i posaditi.
Presađivanje
Seme iz prodavnice može se čuvati do dve godine. Pre presađivanja, trebali se stvoriti uslovi staklenika tako što će se sadnice prekriti folijom i preseliti ih na dobro osvetljeno mesto. Nakon što se pojave mali listovi, potrebno ih je presaditi u zasebnu saksiju.
Podmlađivanje
Podmlađivanje je neophodno za obrasle biljke koje više ne cvetaju. Potrebno je ukloniti uvele i osušene listove, a biljku premestiti na hladnije mesto.
Klima
Ciklama najbolje odgovara klimi sa nižom temperaturom, 10 - 15°C. Najbolje uspeva u prostorijama koje se ne greju. Neke vrste mogu da podnesu temperature i do 5°C. Takođe ne podnosi vlagu u vazduhu i potreban joj je izvor svetlosti.
Nega i održavanje
Biljka se priprema za mirovanje kada lišće počne da žuti. Tokom ove faze zalivanje treba izbegavati u potpunosti i pustiti da ciklama odbaci sve listove. Trebalo bi ukloniti požutelo lišće i premestiti biljku na tamno i hladno mesto. Zemljište ne treba zalivati, već ostaviti da se osuši. Posle 2 ili 3 meseca, biljci je potrebno obilnije zalivanje i drenaža viška vode. Sa đubrenjem se može započeti kada se pojave prvi cvetovi.
Zaštita od bolesti
Najčešća bolest koja napada ciklamu je fusarijumsko uvenuće. Bolest se prepoznaje po žutim i osušenim listovima, dok koren postaje bele boje. Bolest je uzrokovana gljivicom Fusarium okisporum koja prodire u krtol. Da bi ih primetili, potrebno je pogledati presek krtola biljke gde se mogu naći crveni krugovi i smeđe zadebljale žile. Takva infekcija nastaje usled visokih temperatura koje utiču na razvoj bolesti.
Druga bolest je siva buđ ili botritis koja je uzrokovana gljivom Botritis cinerea koja uzrokuje propadanje tkiva kao saprofit, pre nego što preraste u parazita. Napada svaki deo biljke, lišće, cveće, stabljike i latice. Na površini se razvija siva obloga gljivičnog micelijuma, tkivo postaje mekano i truli. Kod ove bolesti važno je sprečiti kondenzaciju vode i držati dovoljnu razdaljinu između cvetova, a potrebna je i dobra ventilacija.
Sledeća bolest je ciklama antrakoza. Poznata je po razvoju smeđih mrlja na laticama i lišću. Spore se lako prenose ako se biljka zalije odozgo. Najbolja zaštita od ove bolesti je izbegavanje valjanja listova.
Najveća štetočina je crna vinova pipa jer njena ličinka grize krtolu. Odrasli oblici ovih crnih buba uzrokuju manje oštećenja i nepravilne ivice na listovima koje grizu. Hrane se samo noću. Bube izlaze na proleće kada polažu jaja na zemlju, a larve grizu krtol.
Među štetočinama su i grinje, a jedna od njih je i ciklamina grinja. Uzrokuje bronzanje lišća, deformaciju pupoljaka i lišća. Ciklama se može zaraziti sa obe vrste. Suzbija se u vodi zagrejanoj na 46°C i tako drži 7 minuta.
Upotreba
Ciklama se koristi u industriji parfema zbog svog slatkog mirisa. Parfemi sa aromom ciklame imaju posebnu nežnost i prefinjenost u mirisu.
Iako je poznata kao otrovna biljka, koristila se u narodnoj medicini za lečenje glavobolje, migrene, čišćenje creva, ublažavanje anksioznosti i napetosti. Sok od svežeg krtola ciklame koristio se za masažu kod reumatskih bolova. Može se koristiti kod apscesa, otečenih i bolnih mesta. Najpopularnija metoda danas je ciklamin sprej koji leči nazalne bolesti. Takođe može i da se koristiti kao tinktura tinitusa za lečenje početne skleroze srednjeg uva, nervni tinitus i skleroze krvnih sudova.
Veruje se da ciklama u kući može da pomogne mentalno nestabilnoj i depresivnoj osobi, kao i to da štiti od zlih duhova. Smatra se cvetom iskrenosti i postoji verovanje da ciklama poboljšava plodnost i odagnava loše snove.
Vrste
Ciklama je podeljena na 25 vrsta različitih morfologija koje rastu u različitim oblastima i tokom različitih godišnjih doba.
Šumska ciklama
Šumska ciklama (lat. Cyclamen purpurascens Mill.) je zeljasta trajnica koja najčešće raste u predelu listopadnih šuma ili duž šumskih putova. Cvetovi su manji od cvetova rastuće ciklame i cvetaju tokom leta, a imaju veoma intenzivan miris. Obično raste kao niski grm sa ležećim lišćem. Česta je u šumama u našem regionu, ali je zaštićena vrsta i ne sme se brati.
Primorska ciklama
Primorska ciklama (lat. Cyclamen repandum Sm.) je česta vrsta u četinarskim šumama i razlikuje se od obične ili šumske ciklame dužim stabljikama i jednim cvetom na vrhu koji nema miris. Obimom je veća i tamnije je ružičaste boje. Karakterišu je tamnozeleni nazubljeni listovi.
Alpska ciklama
Alpska ciklama (lat. Cyclamen trochopteranthum ili Cyclamen alpinum) raste na većim nadmorskim visinama i ima velike cvetove pojedinačno na visokim stabljikama. Latice su ljubičaste i često blago naborane. Najviše joj odgovaraju kraški predeli. Listovi su mali, kožni na dodir i sa izrazito srebrnim žilama.
Zimska ciklama
Zimska ciklama (lat. Cyclamen coum) je rasprostranjena širom Evrope i Azije, a tokom zime slabije cveta zbog težih uslova rasta i nešto je niža od ostalih vrsta, a cvetovi su bleđe boje. Jednogodišnja je biljka, a cvetovi imaju izrazito opojan miris.
Elegantna ciklama
Elegantna cikama (lat. Cyclamen elegans) raste u regionima Irana, ali je takođe široko raširena po čitavoj južnoj Evropi. Ističe se svojim bledim i krupnim cvetovima čija je boja stepenasta od dna latice do svetlijeg vrha. Jedna je od najčešćih vrsta za gajenje sobnih hibrida. Listovi su često nazubljeni i srebrne boje.
Čudnovata ciklama
Čudnovata ciklama (lat.Cyclamen mirabile) je česta u južnoj Evropi gde raste u makiji i na oblastima četinarskog bora. Raste kao višegodišnja zeljasta biljka, a listovi su veoma sitni i srebrne boje. Mnogo je stabljika koje sačinjavaju gusti grm, a cvetovi rastu po jedan na svakoj stabljici, bleđe su boje i izrazito mirisni.
Srodne biljke
Foto: Matthias Böckel / Pixabay
Ostavite odgovor