Bugenvilija (Bogumila) – Kako se sadi, neguje i podstiče cvetanje
Bugenvilija, poznata i kao bogumila, jedna je od najupečatljivijih ukrasnih penjačica za sunčane terase, balkone, dvorišta i fasade. Njene intenzivno obojene brakteje mogu tokom toplog dela godine gotovo potpuno prekriti zelene izdanke.
Iako izgledom podseća na zahtevnu tropsku biljku, odrasla i dobro ukorenjena bugenvilija ne traži mnogo vode. Mnogo važniji su joj direktno sunce, dobra drenaža i pravilno prezimljavanje u područjima sa hladnim zimama.
U našim klimatskim uslovima često se gaji u većim saksijama, što omogućava da se tokom zime unese u zaštićen prostor.
Bugenvilija (Bogumila) – poreklo, izgled i karakteristike

Bugenvilija (*Bougainvillea spectabilis*) je drvenasta ukrasna penjačica iz porodice Nyctaginaceae. Poreklom je iz Južne Amerike, a danas se gaji u toplim krajevima širom sveta.
Kod nas se može sresti pod nekoliko naziva, među kojima su bogumila, bugenvilija, bugenvilja, bugenvileja i bugenvila.
Ono što se na prvi pogled smatra cvetovima zapravo nisu pravi cvetovi. Najupadljiviji deo biljke predstavljaju obojene brakteje, odnosno preobraženi listovi koji okružuju sitne i znatno manje primetne cvetove.
U povoljnim klimatskim uslovima bugenvilija može razviti veoma snažne izdanke i dostići do približno 25 m visine i oko 6 m širine. Biljka se sa godinama dodatno razgranava i postaje dekorativnija. Posebno raskošni primerci često su stari oko četiri do pet godina. Tokom perioda cvetanja trebalo bi da dobije najmanje pet sati direktnog sunca dnevno. Na tamnijem mestu biljka može nastaviti da razvija listove i izdanke, ali cvetanje obično postaje slabije. Zemljište treba da bude plodno i rastresito, ali pre svega dobro drenirano. Dugotrajno zadržavanje vode oko korena bugenviliji ne odgovara. U područjima sa blagim zimama može se gajiti direktno u zemlji. Tamo gde su zimske temperature niske, praktičnije je držati je u saksiji kako bi mogla da se premesti u zaštićen prostor. U toplim i mediteranskim krajevima bugenvilija se može saditi direktno u bašti na otvorenom i osunčanom položaju. Jesenja sadnja može biti dobar izbor u blagoj klimi jer biljka dobija dovoljno vremena da razvije koren pre zime. Ako se sadi uz zid, između biljke i zida treba ostaviti najmanje 30 cm prostora. Koren i mladi izdanci tako dobijaju više mesta za razvoj. Pošto bugenvilija može razviti veoma duge i teške izdanke, potrebna joj je stabilna potpora. To može biti rešetka, žičana konstrukcija ili druga čvrsta podloga uz koju će se usmeravati grane. U hladnijim krajevima sa sadnjom ili iznošenjem biljke napolje čeka se period kada temperature počnu stabilno da rastu, najčešće tokom proleća. Kod bugenvilije u saksiji jedan detalj je posebno važan – voda mora lako da izlazi iz posude. Saksija zato treba da ima odgovarajuće drenažne otvore i supstrat koji se nakon zalivanja neće dugo zadržavati natopljen. Tek posađena bugenvilija ne zaliva se isto kao biljka koja već godinama raste na istom mestu. Mladim biljkama i novoposađenim primercima potrebno je redovnije zalivanje dok ne razviju stabilan korenov sistem. Kada se biljka dobro ukoreni, njene potrebe za vodom postaju znatno manje. Sličnu otpornost na sušnije periode pokazuje i dobro ukorenjen dud, mada je reč o biljci sa potpuno drugačijim načinom rasta. Zemlja ne treba stalno da bude mokra, ali nije poželjno ni potpuno i dugotrajno isušivanje korena. Previše vode može biti problematičnije od povremenog manjka vlage, posebno ako je zemljište teško i slabo propusno. Tokom zimskog mirovanja zalivanje se dodatno smanjuje. U zavisnosti od temperature prostorije i drugih uslova, dovoljno može biti približno jedno zalivanje na tri do četiri nedelje. Krajem zime, kada se približava početak nove vegetacije, količina vode se postepeno povećava. Bugenvilija nije biljka koju treba neprestano prihranjivati da bi dobro izgledala. Početkom proleća, sa pojavom nove vegetacije, može se dodati kompost ili odgovarajuće kombinovano đubrivo. Tokom aktivnog rasta prihrana se može ponavljati približno jednom mesečno, u zavisnosti od vrste i koncentracije preparata koji se koristi. Posebnu pažnju treba obratiti na azot. Velika količina azotnog đubriva može dovesti do stvaranja brojnih zelenih izdanaka i listova, dok cvetanje postaje znatno slabije. Kod biljke koja bujno raste, ali slabo cveta, dodatna prihrana zato nije uvek pravo rešenje. Bugenvilija može izgledati potpuno zdravo, imati mnogo novih listova i ipak razvijati veoma malo obojenih brakteja. U takvoj situaciji prvo treba proveriti uslove u kojima se nalazi. Važno je i pravilno prikraćivanje izdanaka. Novi rast koji se razvija nakon orezivanja može biti važan za sledeći ciklus cvetanja. Bugenvilija takođe ne reaguje dobro na stalno pomeranje i nagle promene uslova. Česte promene položaja, svetlosti i temperature mogu izazvati opadanje listova i brakteja ili privremeno zaustaviti rast. Bez orezivanja bugenvilija lako razvija duge, nepravilne izdanke koji mogu zauzeti mnogo prostora. Glavno orezivanje i oblikovanje biljke najčešće se obavljaju tokom proleća, pre intenzivnog sezonskog rasta. Kod ljubičastih bugenvilija izdanci se mogu prikratiti i neposredno nakon cvetanja. Na taj način zadržava se željeni oblik i podstiče formiranje novog rasta koji može dati naredni talas cvetanja. *Bougainvillea glabra* cveta na mladim izdancima. Zbog toga se tokom leta može prikraćivati više puta, naročito kada se želi gušća i urednija biljka. Kod pojedinih drugih vrsta situacija može biti drugačija. Ako biljka cveta na dvogodišnjim izdancima, preterano ili vremenski pogrešno orezivanje može ukloniti grane na kojima bi se formirali cvetovi. Orezivanje zato ima dve glavne funkcije: kontroliše veličinu i oblik biljke i podstiče stvaranje novih izdanaka na kojima se može razviti naredno cvetanje. Najosetljiviji deo gajenja bugenvilije u kontinentalnim krajevima počinje sa dolaskom hladnih noći. Biljku koja se gaji u saksiji treba premestiti na svetlo, prozračno i zaštićeno mesto pre nego što nastupe ozbiljnije niske temperature. Tokom zime bugenvilija ulazi u period mirovanja. Rast se usporava, pa se samim tim smanjuju i potrebe za vodom. Za razliku od bugenvilije, ciklama upravo tokom hladnijeg dela godine ulazi u svoj najdekorativniji period i može cvetati sve do početka proleća. Kao odgovarajuća temperatura za ovaj period može se uzeti približno 10 °C. Prostorija ne treba da bude previše suva. Izrazito suv vazduh može doprineti opadanju listova i obojenih brakteja. Zalivanje tokom ovog perioda je retko i umerenije nego leti. U zavisnosti od uslova, razmak između dva zalivanja može biti tri do četiri nedelje. Krajem zime biljka se postepeno priprema za novu sezonu. Temperatura se povećava, zalivanje postaje nešto češće, a sa porastom spoljne temperature bugenvilija se ponovo iznosi napolje. Prelazak ne treba da bude nagao. Biljku koja je nekoliko meseci provela u zatvorenom prostoru najbolje je postepeno privikavati na jako direktno sunce. Raskošna bugenvilija nije rezultat stalnog zalivanja i velike količine đubriva. Najbolje rezultate daje kada ima mnogo sunca, propusnu zemlju i dovoljno prostora da razvija nove izdanke. Tokom sezone rasta treba pratiti nekoliko osnovnih pravila. Najviše direktnog sunca obično znači i više cvetanja. Zemljište ne sme dugo ostajati natopljeno, a nakon što se koren dobro razvije treba izbegavati prekomerno zalivanje. Prolećna prihrana i pravovremeno orezivanje pomažu stvaranju novih izdanaka i održavanju željenog oblika. U hladnijim krajevima gajenje u saksiji ostaje najpraktičnije rešenje. Biljka tako može da provede leto na suncu, a zimu u zaštićenom prostoru, bez izlaganja temperaturama koje ne može da podnese.
Uslovi za gajenje bugenvilije
Kod bugenvilije položaj često pravi veću razliku od intenzivne prihrane ili čestog zalivanja. Biljka traži mnogo svetlosti, a za obilno cvetanje potrebna joj je direktna sunčeva svetlost.
Sadnja bugenvilije u saksiji i bašti
Koliko često je Bungeviliji potrebna voda?

Đubrenje bugenvilije za zdrav rast i cvetanje

Kako podstaći bugenviliju da obilno cveta
Kada i kako se orezuje bugenvilija

Prezimljavanje bugenvilije
Na kraju…
Faktor
Šta odgovara bugenviliji
Svetlost
Najmanje 5 sati direktnog sunca tokom cvetanja
Položaj
Topao, svetao i prozračan
Zemljište
Plodno, rastresito i dobro drenirano
Zalivanje
Redovnije kod mladih biljaka, umerenije nakon ukorenjavanja
Prihrana
Umerena, približno jednom mesečno tokom aktivnog rasta
Orezivanje
Najčešće u proleće i nakon pojedinih ciklusa cvetanja
Zimska temperatura
Oko 10 °C tokom mirovanja
Zimsko zalivanje
Približno jednom na 3-4 nedelje, u zavisnosti od uslova
