Amarant (lat. Amaranthus caudatus L.) je zeljasta, jednogodišnja biljka koja pripada porodici štireva ili lobodnjača (lat. Amaranthaceae) visine do 150 cm.
Latinski: Amaranthus caudatus
Engleski: Foxtail Amaranth, Garden-Fox Tail, Love-lies-bleeding
Porodica: Štirevi (Amaranthaceae)
Dimenzije: do 150 cm
Karakteristike
Stabljike jednostavne, uspravne i razgranate, a mogu narasti i do 150 cm. Listovi su skupljeni u dugačke viseće cvasti, jednostavni, ovalni i zelene ili ljubičaste boje. Cvetovi su gusto smešteni u dugačke viseće cvasti i mali, a seme je glatko i tamno smeđe.
Poreklo
Latinsko ime roda Amaranthus potiče od grčkih reči a (ne) i maraino (venem), a označava kožasti cvetni opasač koji ne vene. Ime vrste caudatus u slobodnom prevodu znači repati. Zbog dugačkih cvetova crveno ljubičaste boje, dobio je naziv i lisičji rep. Na stranim jezicima zove se amaranth, tassel flower, love-lies-bleeding, foxtail amaranth (eng.), kiwicha, amaranto (ital.), Garten-Fuchsschwanz (nem.), amaranto (špa.), i dr.
Stanište
Poreklom iz Južne Amerike, danas je raširen po celom svetu. U istoriji je bio osnovna hrana drevnih Asteka i tako pripada jednom od najstarijih gajenih žitarica u svetu.
Gajenje
Kao setva amarantu nije potrebno mnogo, samo neko sunčano mesto gde može slobodno da raste. Lako niče i brzo počinje da cveta. Njegovi zahtevi za negom nisu preterani, ne traži pažnju i puno zalivanja i otporan je na bolesti. Jedino kada zahteva brigu je tokom lošeg vremena jer jaki vetrovi i kiša mogu da pokidaju i polegnu dugačko i teško cveće. Ako se gaji kao ukrasna biljka bilo bi dobro povezati mu i staviti neku potporu.
Lako se seje i samonikla je biljka koju možemo da primetimo i u gradskim baštama i parkovima. Sa dolaskom jeseni, cvetovi gube sjajnu boju i počinju da se suše. Seme se sakuplja jednostavno odsecanjem velikih cvetova i protresanjem u veliku posudu. Potrebno je samo odvojiti suvo cveće od semena.
Upotreba
Primarno se upotrebljava seme koje je bogato kalciumom i proteinima. Melje se u brašno kao i druge žitarice ili se kuva. Njegovi proizvodi mogu se pronaći u prodavnicama zdrave hrane uglavnom sa gotovom namenom kao korišćenje za musli ili za pripremanje kokica. Amarant ne sadrži gluten, što ga čini pogodnim za ishranu ljudi koji su podložni celijakiji. Listovi su jestivi, bogati gvožđem i najčešće se koriste za salatu.
Srodne vrste
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Ostavite odgovor